2026 / 2027 ° Bhinneka tunggal ika – Unity in Diversity – Indonesia ° 2026 / 2027
or: Meeting the impossible – Pertemuan dengan hal yang mustahil
Nemoguće mi je boraviti na 17 000 otoka barem dvadeset i četiri sata na svakom.
Nemoguće je napustiti načine vlastitog djelovanja i zanemariti osobna iskusta u životu do sada.
Nemoguće je ne uvažiti signale svoga tijela i moć njegove nemoći; sedamdeset i jedna mi je godina života kada se u ovo novo i nepoznato upuštam.
Da li mi je moguće naučiti govoriti, čitati i pisati novi jezik : Bahasa Indonezija?
Koje obaveze imam prema obitelji ?
Kako osigurati pokriće troškova?
…
Prepoznajem li negdje u svom dosadašnjem načinu djelovanja i življenja ono nešto što me je dovele do ovakvog istraživanja Nemogućeg?
Kako to da me suočavanje sa Nemogućim ne frustira
U crticama o planiranom projektu Nemoguće pišem velikim početnim slovom ,
pokazujući time prije svega respekt pred mogućnostima dijaloga sa Nemogućim?
Nemoguće je i pitanje cjeline koju iluzioniramo brčkanjem u lavoru govoreći kao da se brčkamo u moru.
Nemoguće oštri mogućnosti prije svega samoironiziranja
( o, kako je to korisno !) ,
a time i ironiziranja svega čega se dotaknemo ili što nam se ukaže.
Tema : Pitanje cjeline / Suočavanje s nemogućim.
°°°
Krenuti ću na put u ponedjeljak, 26. listopada 2026. i sletiti na otoku Bali u utorak, 27. listopada 2026 .
Prvih deset dana boraviti ću u DENPASAR – u glavnom grade Balia. Od tuda odlazeći i vračajući se posjetiti ću i neka druga mjesta na Baliju, na poludnevnim ili cjelodnevnim izletima.
U subotu.07. studenog 2026. odletjeti ću za Yogyakart-u.
Tu će mi bit višemjesečna baza koju ću napuštati i vračati joj se prema potrebi i interesu.
Indoneziju ću napustiti 26.travnja 2027. , iskoristivši tako pravo boravka u trajanju vize od šest mjeseci.
…
Baviti ću se galerijom unutarnjih slika koje će nastati ovim kretanjem i doživljavanjem.
Istražiti ću teme koje me zanimaju već pri odlasku iz Berlina, ali nastojati ću znatiželjno pristati , doživljavajući svakodnevicu , i na teme koje se pojave i nametnu.
Gotovo nema čovjeka koji pred nekim izazovima kaže sebi i drugima : „ja sam star za to“ ili „ti si još dijete nije to za tebe“, ili : „gotovo je sa promjenama, moje vrijeme je prošlo“ ili : „nije to za mene, ne razumijem ja to“ i sl.
Čovjek je uspješan majstor bježanja od izazova koji ugrožavaju poznato mu u njegovoj zoni komfora.
Ne želim živjeti u prošlosti i u sjećanjima, ne snalazeći se u trenutku svoje sadašnjosti.
Dostići življenje u sadašnjosti iziskuje osvješteno kretanje.
…
Nije li vječna samo promjena?
Da li promjena znači vječnost ?
Ima li više vječnosti ?
Nije li jedna promjena?
°°°°°
Može li čovjek svjesno raditi na promjenama ?
Što to znači: raditi na promjenama?
Nije li Čovjek sam : Promjena ?
°°°
JA sam taj Čovjek u čijim promjenama sudjelujem .
JA sam taj Čovjek = Promjena , u ovom slučaju .
Tema : Čovjek = Promjena,
kojeg ću pratiti nastojeći do detalja zapisivati što se sa njim događa.
°°°
Budućnost se ne može ni predvidjeti , niti planirati. Nije li to odista tako?
Ako ima uopće budućnosti , onda je to neki niz napuštanja odrađene sadašnjosti.
Budućnost je nešto poput kretanja točke koja svojim kretanjima ostavlja niz točaka vidljivih u linijama.
Mogle bi se reći da je linija budućnost točke. Točka se kretanjima mijenja.
°°°°°
Kako simbol , znak korišten u svakodnevnoj komunikaciji i u umjetničkom djelu može postati kamen razdora među svjetovima ?
Kakvo znakovlje koristimo danas u kulturi iz koje dolazim i u kulturi koju znatiželjno otkrivam?
Posebno me zanima znakovlje koje potiče nerazumjevanje i komflikt.
Tema : Znakovlje razdora
°°°°°
Bhinneka tunggal ika – Unity in Diversity – Indonesia ,
misao je upisana u Ustav Indonesie , dakle radi se o društveno – političkom programu;
Zanima me doživjeti kako se to realizira u svakodnevici !
Dolazeći iz tzv. Zapadnog svijeta gdje se sukobi potpiruju i njeguju,
Bhinneka tunggal ika = Unity in Diversity
zvuči mi potpuno utopistički
°°°°°
Više nego ikad svjedočimo vlastitom otuđenju od života, gotovo njegovom savršenstvu!
Zato je i kazalište danas samo arena za natjecanje, bitku ideja.
Zapravo, posljednjih godina vidio sam vrlo malo kazališnih predstava bez kojih ne bih mogao!
Najvažniji projekti su ostvareni u takozvanom inkluzivnom kazalištu.
Gotovo sve ostalo što sam vidio činilo mi se potpuno suvišnim.
Izgubili smo kontakt s “vitalnošću” života: s onim što čini njegovu samu bit.
Kazalište sada odražava upravo taj gubitak.
Tražim kazalište koje je još uvijek istinski uključeno u stvaranje nečega živog.
Možda ću pronaći poticaje u Indoneziji za kazalište koje me zanima.
Želim doživjeti i sudjelovati u ritualima; ceremonijama koje slave planine, vodene površine i vulkane.
Pisat ću o tome.
Tražit ću novu inspiraciju za kazalište životnije od života.
…
Tema : Kazalištem – u potrazi za izgubljenim
°°°°°
Teme sa kojima krećem na put su :
PITANJE CJELINE / SUOČAVANJE SA NEMOGUĆIM
ČOVJEK = PROMJENA
ZNAKOVLJE RAZDORA
KAZALIŠTEM – U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM
I one koje mi se putem nametnu.
U Yogyakarti ću održati više kazališnih radionica radeći na mogućnostima razmjene i ispreplitanja mojih iskustava i iskustava sudionika u radu sa mnom.
Težim i javnoj prezentaciji urađenog.
Vidljivi rezultati ovog preispitivanje sebe i svijeta oko mene biti će vidljivi
u povremenim objavama na blogu
i u knjizi koju ću pisati
Nikola Nikša Eterović,
Siječanj 2026