Virus koji se svijetom raširio, štošta stavio pod lupu i doveo u pitanje, omeo je i moj odlazak za Indiju, koji sam planirao protekle dvije godine. U doticaju s ljudima i zemljom koja me svojom prošlošću i sadašnjošću privlači magnetskom snagom, ostao sam u Berlinu udubivši se u spise indijske filozofije i putopise; tekstom i slikom bio sam u Indiji iz daljine.  Potaknuo sam studente da radionički priđemo raznolikosti Indije, u njezinom nasljeđu i današnjici, pa da u dijalogu zajedno gradimo kartu ove velike, mnogoljudne zemlje. Nije nas omeo ni virtualni svijet u kojemu smo se morali okupljati u online nastavi. Inspirativni su to doživljaji, poticajni za dalje.

Čekajući odlazak, uputio sam se Indijom u Berlinu. Tražim tragove koji su Indijci ovdje ostavili i aktivnosti kojima su autori.  PRIBLIŽAVANJE INDIJI – mogao bi biti naslov ovog projekta.

Pisat ću crtice o svemu što vidim, doživim, promišljam  te ih ovdje redovito objavljivati;  svakih deset dana približite se mojim koračanjima Indijom berlinskom.

Shankara ime je indijskog restorana u berlinskoj četvrti Spandau, na adresi Wilhelmstraße 1; Vlasnica mu je Indonežanka Anisa Lucht, a jedan od konobara je Pakistanac; na okupu Azija u malom. Ovdje je sve indijsko, jela i interijer, atmosfera sjeverne Indije, sve, kažem,  osim onih koji restoran vode i u njemu rade… vrlo zanimljiva kombinacija.

Restoran dobio je ime po Adiju Shankaru, filozofu, indijskom vedskom učenjaku i učitelju, čija se djela usredotočuju na oslobađanje znanja o sebi, sintetizirajući Advaitu Vedantu učenja svog vremena. Više slučajan nego promišljen, izbor restorana od kojeg krećem u ovaj projekt, potvrdio se kao pun pogodak. Shankara okuplja svijet, u Berlinu. Šareni svijet u šarenom okupljalištu, šarenilom poticajan.

Šetam priču. Ništa više.

Pođi sa mnom. Pozivam te.

21.01. 2022.