Tončica Čeljuska ponekad ugosti izuzetne ljude. Ljude koje uživaš slušati. Enes Kišević je takav. Preksinoć je bio gost emisije „U svom filmu“. Glumac. Pjesnik. Čovjek. Koji živi u savršenom skladu s riječima. Nekad je dolazio u Vodice. Kazivati nam stihove. Bilo je to u eri Pere Pelajića. Vodičkog „ministra“ kulture. Možda je u tim dolascima pokupio našu riječ za štapove. Jer, u jednom trenutku je, govoreći o nordijskom hodanju, Enes kazao „ščapi“.

Jučer je jedan drugi zaljubljenik u poeziju gostovao u vodičkoj knjižnici. Iz Berlina, u kojem od 1987. godine ponajviše živi, stigao nam je poeznik Nikša Eterović. Dobro ste pročitali. Nismo izostavili slovo R u riječi poeznik. Čovjek ne oporezuje, Bože sačuvaj da bi to radio! On OPOEZUJE. Pronosi svijetom stihove.

Splićanin je po rođenju, pa su mu se Stara plinara (uz koju je smješteno rodilište) i Hajduk uvukli pod kožu. I večeras će na Poljud. A u Vodice će ponovno sutra. Doći će na 2. Znanstveni kolokvij „Dani Ive Brešana“ kako bi pričao o djelu jednog od najboljih hrvatskih dramatičara. Upoznali su se sredinom osamdesetih. Povezao ih je Festival djeteta. Nikša je sudjelovao u osmišljavanju programa i radionica za djecu. Čuli ste za čuvenu emisiju „Zujalica“ koja se otada emitira na Radio Šibeniku? Zujalicu u kojoj je sudjelovala i naša kolegica Ana (Tabula ex Lovrić Caparin). E, pa baš tu emisiju osmislio je Nikša Eterović! Kazališni redatelj i pedagog. A, tada je na šibenskom radiju radila i legendarna novinarka Živana Podrug. Živana se s radijskim mikrofonom druži i danas. Gotovo da je teško zamisliti da bi se ona jednog dana mogla „.umiroviti“. I dan danas puna je radnog elana i profesionalne znatiželje. I ne samo profesionalne. Pa ju je zainteresirala i radionica „Apoteka poezije“ koju je Nikša održao jučer u vodičkoj knjižnici. Osim Živane, u „apoteku“ su se zaputili i gospođa Branka, pa Anita, Franka, Martina, Dino i Ivica. Zanimalo učiteljicu, slikaricu, studenticu, šaptača cvijeću, glumicu-ekologinju i navijača što im Splićanin bračkih korijena ima za reći.

Neću vam sad prepričavati što se sve na radionici dešavalo niti ću se truditi da pojasnim što je uopće filozofija apoteke poezije. Jer, to nije jednostavno. I vjerojatno to ne bih ni uspio. Kazat ću za kraj samo to da nas je kroz jučerašnje druženje u trajanju od osam tisuća i sto sekundi Nikša Eterović uveo (uvukao) u svijet u kojem za svako čovjekovo raspoloženje postoji ljekoviti stih. Bilo da su ga napisali prvaci poput Vesne Krmpotić, Tina Ujevića i Maka Dizdara. Ili da ste ih potražili u vlastitoj nutrini. Što je Nikši najmilije. A, vjerujte mi, i stihovi Enesa Kiševića nisu za (od)baciti.